Božo Vrećo (*1983.)

Kratka biografija i bibliografija

Golubarnik <=> DER TAUBENSCHLAG

Golubarnik

Nikad neću zaboraviti svoj dolazak u Sarajevo, i hostel u kome sam živio,i tu sobicu u potkrovlju gdje vam krevet dođe gdje je ona kosina pa ne možete ustati već sve pognute glave korak naprijed i nazad, ko u nekoj molitvi, neprestanoj molitvi i pokori. Od milošte sam je zvao golubarnik, jer je bila slična onom u filmu o Baš-Čeliku kada Vida pjeva pjesmu i veze košulja za svoga dragog i čeka. A čekao sam i ja svoj trenutak i prvo što sam vidio kroz taj mali odmandaljen pendžer, bili su snijegom ušuškani krovovi saraj-kuća, austrougarskih zgrada i mejhana, i sjećam se da je bilo strašno hladno, odnekud neka uljana grijalica sa tri šipke pa je privučem odmah do kreveta, i tako.

I bilo je teško, ni prijatelja, ni sestre, ni majke, samo dragi Bog u mojim molitvama da sve bude dobro. I na tom putu upoznao sam puno dobrih ljudi i onih zlih, oni dobri su ostali uz mene i nikada me nisu napustili, i danas su u mom životu. Od onih zlih sam se klonio koliko sam mogao, što kažu, ako neće đavo od tebe, bježi onda ti od njega.Nasrtali su kao bijesni psi sa obećanjima, htjeli me uhvatiti u klopku ugovorima kojima bi me posjedovali, izrabljivali, mučili i uništili moju umjetnost. I zbog takvih ljudi koji su vršili užasan pritisak na mene, pao sam jednog dana ondje na križanju kod Pošte i Narodnog pozorišta, a tri su me djevojke milovale i držale u krilu dok nije hitna pomoć došla. I kad su me odvezli, nisam dolazio svijesti dugo vremena, i rekli su mi da je to kriza svijesti i da se moram dobro čuvati. Čak ni tada nisam odustao od svog sna, zagrlio sam onaj svoj od pada prljavi mantil i došao u onaj hladni sobičak - ni sam ne znam kako sam pješice došao - i prebacio deku preko glave, i zaplakao govoreći u sebi: Neka ti, Božo, pjesma bude lijek, neka te tvoj glas liječi. I vjerujte mi, poslije pola godine u Velikim Dairama, i svih tih ljudi koji su dolazili tamo da me čuju, i onog svega poslije, koncerata sa mojim dječacima u Halki, Dinom, Edvinom, Anesom i Adisom, i mojih a cappella koncerata širom Evrope i regiona, nikad više nisam pao. I zaista, moja pjesma me izliječila, spasila, odbranila, zaštitila.

I dok vam ovo pišem, spremam se za aprilski solo koncert u negdašnjoj sinagogi, mom omiljenom prostoru za pjevanje u gradu, i gledam kroz prozor stana voljeno Sarajevo, grad u kome sam padao, posrtao, bio gladan i uplašen, sam i bez topline doma, i grad u kome sam ostao i svojom pjesmom uspio ostvariti jedini san - doprijeti do srca svih vas koji me volite, osjetite i dolazite da me čujete. Moja pjesma nikad nije samo pjesma, ona je krik moje duše i šapat mojih suza, i rijeka moje boli i uzdah moje ljubavi. Zato vam Hvala što me nikad niste napustili i što su ruke onih triju djevojaka, što su me tad spasle, upravo ove vaše.

Vrećo, Božo, MILA, Sarajevo/Zagreb: buybook, 2016.

natrag

 

 

Rođen 1983. u Foči (Bosnia i Herzegovina). Muzičar, pjevač, interpretator, umjetnik i književnik. Studirao je arheologiju u Beogradu, ali poželio da bude Sevdah-pjevač, što je i uspio: Danas je, zajedno sa svojom ansamblom „Halka“ jedan od najznačajnih Sevdah-pjevača u Bosni i Hercegovini te u drugim zemaljama, kao naprimer u Avstriji i u Njemačkoj. Osim pevanja, Božo ima i specifičan način oblačenja. Nastupe započinje u elegantnim muškim odelima, a zatim se presvlači u raskošnu haljinu i nosi veliki broj ogrlica. Na taj način može u potpunosti da se uživi i u muške i u ženske tekstove… A svoje kredo glasi: “Sve je moguće.“ Pjeva stare i piše nove Sevdah-pjesme. Osim sevdaha, uživa u džezu, bluzu i soulu pa se trudi da njihove elemente unese i u svoju interpretaciju. Njegov četvrti muzikalni album je izlazio 2017. - Njegova knjiga poezije i lirične te autobiografične proze, MILA, izlazio je 2016. u Buybook-eu, Sarajevo/Zagreb. (Iz te knjige je C. Marks prevela izbor na Njemački.)


natrag